Održan znanstveni simpozij „Kraljica Marija Terezija i Hrvati“ te potpisan Sporazum između zagrebačkog Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, HPI-a i HAZ-a

„Kraljica Marija Terezija i Hrvati“, naziv je znanstvenog simpozija kojeg su u petak 30.06.2017. u Beču organizirali Hrvatski povijesni institut(HPI) i Hrvatska akademska zajednica (HAZ) iz Beča pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Hrvatske u Austriji, povodom 300. obljetnice rođenja Marije Terezije (1717.-1780.). Simpozij je održan u sklopu Godine kulture Austrija – Hrvatska 2017.

 

Nazočne je uvodno pozdravio dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu prof. dr. Ivan Koprek, koji je uvodno pozdravivši nazočne najavio govornike i potpisivanje Sporazuma o znanstvenoj i stručnoj suradnji navedenog Fakulteta i Hrvatskog povijesnog instituta u Beču koji djeluje u njegovom sklopu s Hrvatskom akademskom zajednicom u Beču, što je uslijedilo u stanci simpozija.

Za zagrebački Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sporazum je potpisao dekan prof. dr. Ivan Koprek, za HPI u Beču njegov novi ravnatelj prof. dr. Ivan Šestak, a za bečki HAZ ravnateljica mr. Anamarija Manestar i dvojica predsjednika, Igor Lacković i Marijan Kalapurić. Kako su potpisnici Sporazuma istaknuli, višegodišnja uspješna suradnja navedenih potpisnika i službeno je okrunjena pravnim okvirom u vidu prvog međunarodnog Sporazuma, za koji ima za cilj daljnje unapređenje znanstvene i ostale suradnje.

 

    

 

Program simpozija imao je dva dijela i obuhvaćao pet predavanja.

 

 

U prvom dijelu, koji je vodio prof. dr. Šestak govorili su sveuč. prof.dr. Alojz Jembrih na temu „Gregor kapucin o Mariji Tereziji u svojoj propovijedi 1781. godine“ i prof. dr. Anto Mišić, tajnik Provincijala Hrvatske pokrajine „Družbe Isusove“, koji je pročitao referat prof. dr. Stipe Kutleše „Marija Terezija i Ruđer Bošković“, koji zbog kolizije termina nije mogao doći u Beč.

Prof. Jembrih je istaknuo kako je propovijed kapucina Gregora bila „prvi tiskani tekst u Zagrebu napisan 1781. godine na hrvatskom jeziku, kajkavske osnovice“.

Što se tiče Ruđera Boškovića i njegovih veza s Bečkim dvorom prof. Kutleša pokazao je koliko je poštovanje ugled i utjecaj imao ovaj hrvatski znanstvenik i velikan svjetskog glasa u to vrijeme, u carskim i znanstvenim krugovima Europe, europskim prijestolnicama i kod visokih crkvenih dostojanstvenika. Opisao je i Boškovićeve osobne susrete s carem Josipom I., Marijom Terezijom, tadašnjim papom itd.

 

U drugom dijelu simpozija, kroz koji je vodila mr. Manestar, o „Demografsko – gospodarskim reformama Marije Terezije“ govorio je dr. Robert Skenderović iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu – podružnica Slavonski Brod, koji je i doktorirao na temi o Mariji Tereziji, a o „Mariji Tereziji i Isusovcima“ dr. Jerko Matoš. Završno predavanje nosilo je naslov „Marija Terezija i bečki Hrvati“, a niz zanimljivosti iznio je bečki Hrvat i povjesničar dr. Josip Seršić, koji se već godinama neumorno istražuje višestoljetnu povijest Hrvata u Beču.

Svi govornici, svaki iz svoga kuta gledanja, iznijeli su niz povijesnih podatak o ovoj, kako su istakli, omiljenoj češko – ugarsko – hrvatskoj kraljici, austrijskoj nadvojvotkinji i prvoj ženi vladarici Habsburškom monarhijom, koju je krasilo državničko umijeće visoke razine. Iako su Mariju Tereziju još za života oslovljavali kao „caricu“, titulu cara nikada nije imala, već je bila kraljica. Marija je bila iz roda Habsburgovaca, a kada se je udala za lotarinskog vojvodu Franju Stjepana, s kojim je imala čak 16-ero djece, dinastija je postala poznata kao Habsburg-Lothringen. Četrdesetgodišnje razdoblje njezine utjecajne i upečatljive vladavine obilježilo je i hrvatsku povijest. Za kralja Hrvatske i Ugarske okrunjena je 1741. godine u Katedrali sv. Martina u današnjoj Bratislavi.

Njenu spremnost na promjene pokazuju niz značajnih reformi koje je provela u zemljama Habsburške monarhije, koje su imale utjecaj i unutrašnje uređenje u Hrvatskoj. Od reforme vojske 1748. godine, preko reformi školstva( školska obveza za mušku djecu od 6 do 13 godina), sudstva ( Kazneni zakonik i ograničenje provođenje smrtne kazne) i zdravstva (utemeljenje javnog zdravstva, otvaranje novih medicinskih ustanova i rađaona) do gospodarskih reformi ( izgradnja prometnih putova i bolje prometno povezivanje, gradnja manufaktura u Austriji, ali ne i u Hrvatskoj), te reforme socijalne skrbi, po čemu je bila poznata kao vladarica „mekog srca“ za socijalne slučajeve. Provodila je i popise stanovništva i zemljišta (katastri), poticala razvoj građanstva i razvoj kulture.

Nazočni su mogli čuli i zanimljivosti o vanjskoj politici i manje ružičastu stranu vladanja Marije Terezije odnosno četiri rata koje je vodila od 1740. do 1763. godine. Oni su doveli do teritorijalnih gubitaka, prije svega Šleske, ali i talijanskih zemalja.

U svakom slučaju zanimljivi znanstveni skup i čestitka Mariji Tereziji za 300. rođendan, ali i znanstvenicima koji su bečkim Hrvatima približili tajnu njene duge i uspješne vladavine Habsburškom Monarhijom, koju je doživljavala, kako je istakao dr. Skenderović, kao „svoje vlastito domaćinstvo“. Skupu je bio nazočan i Domagoj Marić, nadležan za kulturu u Veleposlanstvu RH u Austriji.

 

    

 

Večer uoči održavanja simpozija hrvatsko Veleposlanstvo u Beču upriličilo je scensko izvođenje kazališnog komada „Stranac u Beču“, autora Mire Gavrana, prvi puta na njemačkom jeziku, koji je oduševio bečku publiku. Riječ je o susretu i razgovoru Marije Terezije i Ruđera Boškovića. Premijernu izvedbu djela ovog našeg u inozemstvu najizvođenijeg kazališnog pisca izveli su Samantha Anušić i David Amster, studenti slavistike na Sveučilištu u Beču, a komad je za ovu izvedbu prilagodila prof. Zorka Kinda Berlaković s Bečkog sveučilišta.

 

Tekst: Snježana Herek