Publikacije

Leonardo Bagni – hrvatski profesor u Beču prije (skoro) 400 godina

Ovo objavljujemo uz tematiku „Hrvata na Bečkom sveučilištu“ – i to prvenstveno o našim profesorima na tom sveučilištu. Ovime se također dopunjuje i dodatna tema o bečkoj Staroj Sveučilišnoj četvrti kao hrvatskom spomen-mjestu, naime Bagni je kod isusovaca (Domus Academica!) i stanovao i predavao. BEČ/PAZIN – On je zapisan također i kao: Bagnoni, Banjoni, Bagnus, Bagno, Bagnoli, a bio je isusovac i latinski pisac (Pazin, 8. XII.1593. – Zagreb, 3.X.1650). Obitelj mu je bila podrijetlom iz srednje Italije, a otac Francesco bio je kazneni sudac u Trstu, Rijeci i Pazinu.

Pod utjecajem i uz potporu pićanskoga biskupa A. Zare stupio je u isusovački red, otišavši iz Pazina 1610. Studirao je retoriku i filozofiju te je 1615.–17. predavao na isusovačkom kolegiju u Zagrebu. Potom je u Rimu studirao teologiju i pripremao se za misije u Indiji, ali tamo nikad nije pošao. Na sveučilištima u Beču i Grazu predavao je filozofiju, moralku, polemičku teologiju i Sveto pismo. Anonimno je u više izdanja objavio priručnik za Marijine kongregacije akademske mladeži Manuale Sodalitatis Immaculatae Conceptionis B. Mariae Virginis (1625., 1630., 1643.). Također anonimno, objavio je svoje propovijedi, koje nisu čuvane.

Objavio je i asketsko djelo o duhovnom vodstvu Directorium conscientiae – Ravnanje savjesti (1646.). Bio je rektor Isusovačkoga kolegija u Rijeci 1634.–37. i u Zagrebu 1650. LIT.: M. Vanino, Isusovci i hrvatski narod, 1, Zagreb 1969; M. Korade, Prilog o filozofiji hrvatskih isusovaca u 17. stoljeću – rukopis Fizike Leonarda Bagnija iz godine 1628., Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 1998, 1–2 (47–48).(Mijo Korade, Istarska Enciklopedija)

 

Priredio Josip Seršić